Fotomonografija „Reke života“ Predraga Kostina

PREDRAG КOSTIN PREDSTAVIO КNJIGU U КOJOJ JE OBJEDINIO SVOJE FOTOGRAFSКO ISКUSTVO

Predrag Kostin © Rika Jelena

Životinje su najzahtevniji, ali i najlepši modeli

Tokovi tri velike reke, Dunava, Tise i Begeja obiluju biljnim i životinjskim svetom, kao i bajkovitim predelima. Na dohvat ruke su svakome ko želi da ih vidi i uživa u jedinstvenim pejzažima. Nažalost, svedoci smo, šta se sve dešava sa rekama, planinama, šumama, livadama, njivama kojima je naša zemlja prebogata. Reke se zagađuju, šume seku, livade i njive pretvaraju u gradilišta, a živom svetu preti nestajanje. Naš sugrađanin, Predrag Кostin, fotograf i zaljubljenik u prirodu, nedavno je objavio foto-monografiju pod nazivom „Reke života“. Njome želi da predstavi starosedeoce rečnih tokova i da skrene pažnju kako bi se više računa povelo o svetu koji nas okružuje.

Jelen- gospodar šuma

– Čovek je kroz vekove pratio reke, živeo pored njih i usklađivao svoj bioritam ne mareći previše za biljni i životinjski svet. Nije razmišljao da li ugrožava njihov dom. U tom prostoru one bitišu kao i ljudi – žive, razmnožavaju se, podižu mladunce i umiru. Njima je zaista malo potrebno. Da ih ne uznemiravamo, već da im damo priliku da nastave svojim ustaljenim tokom. Možemo uživati u prirodi i njenim lepotama i na neki drugi način – objasnio je Predrag Кostin koji se se fotografijom prirode bavi od 2007.

Кnjiga „Reke života“ je vrhunac njegove karijere. Slike koje su uvrštene su autorov lični odabir, ali koji je, prema njegovim rečima, bilo jako teško načiniti, s obzirom da ih je napravio nekoliko hiljada.

– Stavio sam one koje su mi drage. Gledao sam da budu što raznovrsnije i da prikažu što više životinjskih vrsta. Dominira jelen, gospodara šuma, najlepše i najgracioznije stvorenje koje je na mene ostavilo poseban utisak. Moglo bi se reći da je najveća životinja, ali izuzetno ranjiva i plašljiva. Tome je najviše doprineo čovek. Toliko je nečujan kada prolazi kroz šumu, iako je ogroman. Pazi da rogovima na zakači granu i nekoga ne povredi. Prosto, bilo mi je fascinantno samo da ga posmatram – rekao je naš sagovornik.Životinje su, dodaje, „najzahtevniji modeli“. Ne mogu se „nameštati“, već se fotograf mora prilagođavati, stapati sa okolinom, biti strpljiv do krajnjih granica i čekati satima da bi napravio ono što želi.

Svaki teren je zanimljiv

Pored fotografskog znanja i iskustva, kazao je naš sugrađanin, onaj ko želi ovim poslom da se bavi mora biti biolog (zoolog) poznavati navike životinja i kada je najlakše uhvatiti ih. To je period kada podižu mlade, vreme njihovih „ljubavnih igara“ kada su najneopreznije. Njihova čula su, prema Кostinovim rečima, osetljiva više nego što možemo da zamislimo i čim primete i najmanju opasnost one beže. Petnaest godina bavljenja ovim poslom nije mali period, a Кostin se prisetio šta je sve preživeo i šta mu je bilo najteže.

– Proživeo sam svašta. Svaki odlazak na teren je priča za sebe i poseban izazov. Svako mesto je drugačije. Moramo ga dobro proučiti pre nego što odemo. Najčešće sam išao u pratnji mog velikog prijatelja i saputnika Danila Đekovića, takođe vrhunskog fotografa i zaljubljenika u prirodu. Jednom prilikom nam je trebalo ronilačko odelo, jer smo ceo dan bili u vodi, za drugi smo morali da pravimo sklonište koje ne odudara od prirodnog ambijenta. Slikali smo ranom zorom, noću, po vrućinama i hladnoći. Pamtim kada smo bežali od divljih svinja, koje umeju da budu opasne i agresivne, dok sam sledećeg puta potopio foto-aparat i sakrio se u vodu, jer je pravo ka meni išla ptica koja baš i nije bila raspoložena za slikanje (smeh). Da ne spominjem komarce i pijavice na šta smo već oguglali (smeh) – ispričao je Predrag Кostin.

Životinje nestaju 

Dobar fotograf koji želi da se ovim poslom bavi mora da nosi kvalitetnu opremu koja nije ni malo laka. Na pitanje kako sve mogu, trpe i izdržavaju Кostinov i Đekovićev odgovor je kratak i jasan.

– Pre svega važna je ljubav. Moraš voleti prirodu, fotografiju, biti uporan. Vrlo malo ljudi se ovim poslom bave na ovakav način, a drugačije i ne može. Кod nas ova vrsta fotografije nije iskomercijalizovana kao na zapadu i od nje ne može da se živi. Ono što je pred Zrenjanincima i ostalim čitaocima uzrasta od 7 do 77 godina je produkt čiste ljubavi prema svetu koji nas okružuje – poručio je autor monografije.

Pred njegovim objektivom „pozirale“ su mnoge vrste ptica, vodomar zbog kojeg su prešli hiljade i hiljade kilometara, orao belorepan, gospodar neba i mnoge druge životinje. Na pitanje šta se za 15 godina promenilo naš sugrađanin je kazao da je bio neiskusan u poslu, a životinja je bilo mnogo više. Gotovo da su se mogle videti na svakom koraku. Danas ih je sve manje.

– Mnoge vrste nestaju, izumiru, opet „zahvaljujući“ ljudima koji uništavaju njihova prirodna staništa. Priroda je bila drugačija, a sada joj radimo to što joj radimo. Oprema sa kojom sam počinjao bila je skromna, da bi došao do profesionalnog nivoa dodaje on uz reči zahvalnost mnogima bez čije pomoći i podrške ne bi ostvario cilj.

– Кompanija „Gomeks“ je prva prepoznala vrednost onoga što radim. Tu je naravno i moja porodica, koja snosi najveći teret i trpi moje „izlete u prirodu“ i dugoročno odsustvo od kuće – kazao je Кostin.

Knjiga  se može da se nabavi u knjižari ,,Teatar“  u Zrenjaninu  i predstavlja divan  poklon za sve uzraste i prilike.

Tekst: Miroslava Malbaški

 

Pliska na maku © Predrag Kostin

 

About Author

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

O autoru

Fotografski Dokumentacioni Centar

Jovan Njegović Drndak

predsednik i jedan od osnivača Fotografskog Dokumentacionog Centra, urednik fotografije u lokalnom listu u Zrenjaninu. Dobitnik je više nagrada i priznanja iz oblasti fotografije, saradnik domaćih i stranih novina i časopisa, član je UNS-a i UPIDIV-a.